[ Pobierz całość w formacie PDF ]

Fandorin je bio u iskua
enju da kimne, ali odlu%0Å„i da je bolje
oda
utjeti. Vidjeti a
to će biti dalje.
Dalje je bilo gadno. Kratko zamahnuva
i Mia
a ga udari nogom
u prepone. Erast Petrovi%0Å„ je vidio zamah i uspio se
pripremiti. Zamislio je da sa zaletom ska%0Å„e u rupu u ledu.
Ledena voda gaje tako opalila da se u usporedbi s tim udarac
okovanom %0Å„izmom pokazao pravom sitnicom. Fandorin nije

ak ni jeknuo.
- 
vrst je stari - za%0Å„udi se Mia
a. - O%0ńito, morat ćemo se
pomu%0Å„it. Ali nema veze, tako je zanimljivije, a i imamo
vremena. Bacite ga zasad u podrum, de%0ńki. Pojest ćemo a
ta
nam Bog da, a onda ćemo se i~
ivljavat'. Zagrijat ću se i
poigrat', a Fiska će me poslije opustit'.
Uz vriskavi ~
enski hihot, kolea
kog asesora odvukoa
e za noge
po podu iza a
anka, zatim nekim mra%0Å„nim hodnikom.
Zaa
kripaa
e podrumska vrata i sljedećeg trena Erast Petrovi%0ń
pade u mrkli mrak. Nekako se pridigao, ali ipak se udario u
bok i rame.
- Dr~
i svoje a
tapove, grbavi! - povikaa
e gore sa smijehom. -
Proa
eci malo, skupi milostinju!
Na Fandorina jedna za drugom padnu obje njegove kratke
a
take. Gore mutni kvadrat ia
%0Å„ezne uz tresak i Erast Petrovi%0Å„
zatvori o%0Å„i, jer ionako se nia
ta nije vidjelo.
Izvrnuva
i a
aku opipao je prstima spone koje su mu stezale
zglobove. Malenkost - obi%0Å„an konopac. Potrebna je mal%0Å„ice
tvrda, po mogućnosti rebrasta povra
ina i odre
ena koli%0Å„ina
strpljenja. Sto je ono tamo? A, ljestve o koje se malo%0Å„as
udario. Fandorin se okrene le
ima prema ljestvama i stane
brzo, ravnomjerno trljati u~
e o drveni podupira%0ń. Bit će nekih
tridesetak minuta gnjava~
e s time.
I Erast Petrovi%0ń stane brojiti do tisuću osamsto - ne zato da
bi skratio vrijeme, već da ne misli o onom straa
nom. Ali
brojenje nije smetalo crnim mislima da zabadaju crne igle u
jadno srce kolea
kog asesora.
Sto ste to u%0Å„inili, gospodine Fandorine! Nema vam oprosta i
nikada ga via
e neće ni biti.
Kako je mogao dovući u ovaj zvjerinjak svog starog u%0ńitelja!
Dobri Ksaverij Feofilaktovi%0Å„ je povjerovao svom mladom
prijatelju, obradovao se a
to joa
mo~
e biti koristan domovini, a
gle kako je sve ispalo. I nije sudbina kriva, niti zla kob, već
neopreznost i nekompetentnost onoga komu je umirovljeni
na%0Å„elnik vjerovao kao samom sebi. O%0Å„ekivali su, o%0Å„ekivali su
hitrovski a
akali Fandorina. To%0ńnije, onoga tko će doći s
»Kinezom«. A upozoravao je Grua
in da je Mia
a Mali potkupio
svu policiju. Izbrbljao se nekom od svojih ljudi antipati%0Å„ni
Hurtinski, a ovaj je poslao vijest na Hitrovku. Vrlo
jednostavno. Kasnije će se, naravno, razjasniti tko je to tamo
kod njih u tajnom odjelu izdajica, ali Masu i Grua
ina neće
vratiti. Neoprostiva grea
ka! Ne, nije grea
ka, zlo%0Å„in.
Erast Petrovi%0Å„ zastenje od neizdr~
ive dua
evne muke, stane
trljati joa
br~
e, i u~
e ranije od o%0Å„ekivanog najednom spuzne,
popusti. Ali kolea
ki asesor se nije obradovao, nego je samo
oslobo
enim dlanovima prekrio lice i zaplakao. Ah, Masa,
Masa...
Prije %0Å„etiri godine, u Jokohami, Fandorin, drugi tajnik ruskog
veleposlanstva, spasio je ~
ivot momku iz jakuze. Otada mu je
Masahiro postao odan - ma a
to - jedini prijatelj i ne jednom
je spasio ~
ivot diplomatu sklonom pustolovinama, a ipak se i
dalje smatrao vje%0Å„nim du~
nikom. Radi %0Å„ega ste, gospodine
Fandorine, dovukli ovamo, na drugi kraj svijeta, u stranu
zemlju, dobrog japanskog %0Å„ovjeka? Radi toga da glupo,
vaa
om krivicom, pogine od razbojnikova podmuklog udarca?
Tea
ko, neizrecivo tea
ko bijaa
e Erastu Petrovi%0Å„u i ako si nije
razbio glavu o vla~
ni podrumski zid, bilo je to zahvaljujući
predosjećaju osvete. Oh, kako će se nemilosrdno osvetiti
ubojicama! Ksaveriju Feofilaktovi%0Å„u, kao kra
ćaninu, mo~
da je
i svejedno, ali Maa
ina japanska dua
a će se u o%0ńekivanju
sljedećeg ro
enja sigurno obradovati.
Za vlastiti ~
ivot Fandorin via
e nije strepio. Imao je Mia
a Mali
lijepu priliku dokraj%0Å„iti kolea
kog asesora - tamo gore, kada je
le~
ao na podu oa
amućen, svezan i nenaoru~
an. A sad
oprostite, vaa
e razbojni%0Å„ko veli%0Å„anstvo. Kako ka~
u kockari,
imate kartu krive boje.
Mjedeni kri~
na lancu i %0Å„udesne zvjezdolike verige su kao i
prije visjeli biva
em grbavcu oko vrata. A ovi blesani joa
su mu
i dar uru%0Å„ili - a
tapove su bacili u podrum. A to je zna%0Å„ilo daje
Erast Petrovi%0Å„ raspolagao cijelim japanskim arsenalom.
Skinuo je s vrata verige i razdijelio ih na zvijezde. Opipao je
rubove - naoa
treni su kao britva. Zvijezde su se nazivale
a
urikenima, i umijeće bacanja istih bez promaa
aja spadalo je
u prvi stupanj nind~
ine obuke. U ozbiljnim slu%0Å„ajevima
bridovi se joa
i ma~
u otrovom, ali Fandorin je procijenio da će
biti dobro i bez otrova. Preostalo je sastaviti nun%0Å„ake - oru~
je
strasnije od bilo koje sablje.
Erast Petrovi%0Å„ skine sa sebe kri~
na lancu. Kri~
je odlo~
io na
stranu, a karike lanca na oba kraja razmaknuo i spojio s
njima svoje a
take. Pokazalo se da za tu svrhu a
tapovi imaju
specijalne kukice. Ne ustajući sa zemlje, mladić zafijukne
nun%0ńakama iznad glave munjevitu osmicu. Bio je posve [ Pobierz całość w formacie PDF ]